ADHD u predškolskoj dobi

Često se susrećem s pitanjima roditelja i odgajatelja kako prepoznati da li se radi o samo „malo življem djetetu“ ili to dijete ima ADHD(Poremećaj pažnje/Hiperaktivni poremećaj). Odgovor na to pitanje nije nimalo lako dati, jer postoje velike varijacije u  jačini simptoma kod različite djece, te različiti podtipovi ADHD-a.  Također simptomi koji se pojavljuju, mogu ili ne moraju biti indikator ADHD-a ovisno o dobi i ostalim specifičnostima djeteta.

 

Simptome i specifičnosti ADHD-a kod djece predškolske dobi, nešto je teže prepoznati nego kod djece školske dobi. Djecu u školi čekaju strukturirani zahtjevi, dugotrajniji mentalni napori, te okolina u kojoj oni moraju poštovati pravila i red, pa je relativno lako uočiti onu djecu koja ne mogu duže vrijeme održavati pažnju na zadatku, misli su im usmjerene na sve druge strane, osim na zadatak ili govor učitelja; ne vole mirno sjediti, te imaju stalnu potrebu za motoričkim kretanjem. Istraživanja pokazuju da djeca koja dođu u školu, a da u predškolskoj dobi nisu bila prepoznata kao djeca s ADHD-om, te nisu bila obuhvaćena nikakvim terapijskim programom, već u prvom razredu pokazuju porast agresivnog ponašanja, nedostatak motivacije, smanjenu želju za učenjem, probleme s vršnjacima, te teškoće s usvajanjem čitanja i pisanja.

Neki od mogućih pokazatelja ADHD-a u predškolskoj dobi su izražen motorički nemir (često roditelji kažu „kao da ih pokreće motor“), brza promjena aktivnosti, skakanje s jedne aktivnosti na drugu, bez da su pritom završili s prvom aktivnosti, izražena nespretnost, posebno vole trčanje i penjanje, a ne vole čitanje i mirnije aktivnosti; kasnije usvajanje aktivnosti svakodnevnog života (oblačenje, pranje zubi, ...), teškoće sa spavanjem, poteškoće s hranjenjem; lako postanu frustrirani, često su nepažljivi prema drugima (udaraju ih, guraju) iako to ne čine namjerno, imaju slabo razvijene socijalne vještine, često je prisutan i otpor prema autoritetu. Važno je napomenuti da se takva ponašanja javljaju u barem dvije okoline, primjerice u vrtiću i kod kuće, te da traju duže od šest mjeseci.

 

Važno je razlikovati određenu razvojnu fazu kod djeteta, ili nešto teži djetetov temperament od ADHD-a. Roditelji i odgajatelji mogu prepoznati neka ponašanja koja se javljaju kod djece, ali nikako samostalno ne mogu zaključiti da njihovo dijete ima ADHD. To je zadaća stručnjaka koji će sve navedene osobitosti djeteta uzeti u obzir. Za uspješno nošenje s ADHD-om važna je rana intervencija, te rehabilitacijski i psihoterapijski tretman.

Tags:

Share on Facebook
Share on Twitter
Please reload

Featured Posts

Jačanje kapaciteta odgojno obrazovnih djelatnika

December 6, 2017

1/3
Please reload

Recent Posts
Please reload

Archive