Rana intervencija kao garancija optimalnog razvoja

March 3, 2017

 

Rano djetinjstvo je najkritičnije i najosjetljivije razdoblje u životu svakog djeteta, stoga smo mu dužni pokloniti posebnu pažnju. To je vrijeme velikih prilika i velikih promjena za dijete, ali i vrijeme kada te prilike možemo propustiti.Brojna znanstvena istraživanja potvrđuju da pravodobnim stimulacijama u prvim godinama života djeteta možemo puno učiniti za njegov kasniji rast i razvoj. Zahvaljujući ranoj, stručnoj podršci mogu se prevenirati i/ili ublažiti kasnije teškoće djeteta. Djeca s teškoćama koja su imala podršku od najranijih dana sposobnija su za učenje i usvajanje raznih vještina, njihovi roditelji su kompetentniji i educiraniji o potrebama svog djeteta, te cijela obitelj tako postaje bolje socijalno integrirana u svoju zajednicu.
Rano prepoznavanje odstupanja u razvoju od ključne je važnosti za kasniji razvoj djeteta. Kada uočite da „nešto s vašim djetetom“ nije kako bi trebalo nužno je potražiti stručnu pomoć. Nemojte se ustručavati postavljati pitanja koja se odnose na pojedine razvojne faze, navoditi ponašanja koja vas brinu ili neke poteškoće koje uočavate. Samo istinska partnerska suradnja između roditelja i stručnjaka jamstvo su optimalnog ishoda. Stručnjaci mogu dati odgovore na pitanja o uzrocima i posljedicama postojećeg stanja, te u skladu s time reći će vam kakvi sve tretmani postoje upravo za teškoću s kojom se vi i vaše dijete susrećete. Važno je upamtiti da svako dijete ima mnoštvo svojih potencijala, te da ne postoji takvo stanje u kojem priroda nije ostavila djetetu određeni razvojni potencijal. Istina je da se potencijali razlikuju od djeteta do djeteta, ali nužno je da ih uočimo i iskoristimo u potpunosti.
Kada dijete dostigne određenu kronološku dob postoje razvojne vještine koje bi većina djece određene dobi trebala svladati. Razvojne poteškoće se javljaju kada dijete nije usvojilo vještine i znanja koja se očekuju za njegovu dob. Neki znakovi mogu se uočiti i ubrzo nakon rođenja. Neki od njih su zarobljenost palca u šaci nakon trećeg mjeseca starosti, nemogućnost držanja glavice najmanje pet sekundi u pasivnom sjedećem položaju nakon trećeg mjeseca starosti, te ako dijete ne mijenja položaje nakon osmog mjeseca (npr. prevrtanje na bok ili s trbuha na leđa). Ako se nasmiješite djetetu ono bi se trebalo nasmiješiti i vama, male bebe to rade već i s dva mjeseca. Znak upozorenja je ako dijete ne reagira na vaša smiješenja, ne traži grljenja, te se ne trudi pridobiti vašu pažnju. Obratite pažnju kako se igra s igračkama, da li ih vrti ili slaže uvijek na isti stereotipan način. Učestalo mahanje rukama bez posebnog razloga, hodanje na prstima većinu vremena, neobično okretanje zglobova ili neki drugi neobični pokreti tijela mogu biti neki od znakova. Znakovi upozorenja mogu biti u ako dijete ne hoda s 18 mjeseci, te ako ne imitira radnje i riječi s dvije godine. Obratite pozornost na kontakt očima i uključivanje u interakcije s drugima. Važno je uočiti i da li je došlo do drastičnog pada sposobnosti u kratkom periodu. Ako uočite bilo koji od navedenih znakova, važno je obratiti se stručnjaku koji će vam dati točne smjernice, najbolje je krenuti od pedijatra. Postojanje nekog znaka upozorenja ne znači nužno i postojanje teškoće u razvoju, stoga je važna stručna procjena.

Share on Facebook
Share on Twitter
Please reload

Featured Posts

Jačanje kapaciteta odgojno obrazovnih djelatnika

December 6, 2017

1/3
Please reload

Recent Posts
Please reload

Archive